Reaktivna depresija

Reaktivna depresija je jedna od kliničkih manifestacija reaktivne psihoze. Razvija se na osnovu akutnog stresa povezanog sa jakim emocionalnim šokovima negativne prirode, na primjer, povlačenjem iz života najbližih, kriznim situacijama u finansijskim i profesionalnim sferama, prirodnim katastrofama itd.

Glavna odlika reaktivne depresije je u tome što je osoba potpuno fiksirana na ono što se dogodilo, on se ponovo i ponovo pomera u glavu ovih događaja, a ne može se usredsrediti na nešto drugo. Sve što se dogodilo postaje predmet opsesije za njega. Pacijent doživi konstantnu depresiju, često zatvara u sebi, plače, odbija da jede i ne spava dobro. U snu vidi sve iste okolnosti koje su ga izazvale stresom i razvija strah od noćnih mrava, zbog čega pokušava potpuno da se spoji, što zauzvrat može dovesti do ozbiljnih kvarova u radu nervnog sistema i pojave halucinacija.

Simptomi reaktivne depresije

Često reaktivna depresija, čiji se simptomi mogu pojaviti neko vreme nakon tragedije, dovodi do činjenice da osoba gradi sve što se dogodilo u određenom kultu, pretvarajući se u to u značenje daljnjeg postojanja i povezujući s ovim događajima sve njegovo kasnije ponašanje, od izbora odjeće i završetka dnevna rutina.

Takođe se može desiti da na početku živi siromašni, kao na autopilotu, posebno akutni slučajevi, u njegovom umu, može biti supstitucija stvarnosti. Na primer, on može da tvrdi da njegov umrli voljen uopšte nije umro, ali je otišao kratko vreme i reagovao bi vrlo nasilno ako bi ga pokušao ubediti. Razvija tzv. Psihogenu depresiju, čiji su koreni ponekad skriveni u genetskoj predispoziciji čoveka na šizofreniju . Zapravo, i reaktivna i psihogena depresija su dve grane istog drveta i imaju u osnovi isti predispozivni faktori.

U slučaju dijagnoze reaktivne depresije, pacijent treba lečiti isključivo medicinski uz upotrebu antipsihotika i pod strogim nadzorom lekara koji prisustvuje.