Strah od lutaka

Verovatno svi u djetinjstvu smatraju da njegove igračke žive svoje, poseban život igračaka. Ideja je fascinantna i, možda, malo zastrašujuća: koliko će malo zamisliti ljepotu Barbie lutku kad joj ljubavnica okrene leđa. Naročito počinje da vas uplaši kada pogledate još jedan užasni film ili ćete pročitati sličnu knjigu na kojoj će se lutka u kojoj se zla duh naselila ili duša pokojnika ili neko drugo astralno tijelo stvara različita mračna djela, traži njegovu crnu dušu ili po volji zlog čarobnjaka , koje upravlja.

Strah od lutaka i uzroci ove pojave

Generalno, ideja da lutke mogu predstavljati prijetnju je prilično uobičajeno u savremenoj masovnoj kulturi. U srcu toga, kako kažu neki psiholozi, leži strah od lutaka - nešto slično osobi, a istovremeno - potpuno vještačko. Z. Freud je verovao da strah od lutaka, kao i mnogi drugi strahovi - dolazi iz našeg detinjstva. Iz svakog deteta raste izvesnost da su lutke zapravo živa, ali osoba koja ima opsesivni strah od lutaka ili (kao što se i taj strah takođe naziva) pedofobija , ideja animiranja ove igračke nije izgubljena nigde. Dok ona raste, ona se integriše u sliku sveta i stvara fobiju koja muku mnoge godine muči. Inače, pedofobi se ne plaše same vrste lutkica, već od činjenice da im mogu povrijediti: uzrokovati srčani udar, zadaviti ih u snu ili (i to najstrašnije) zaista počinje da se kreće, što će potvrditi ispravnost ili ludilo ove osobe. Inače, postoji poseban slučaj pedofobije - glenofobija - strah od gledanja na lutku.

Simptomi opsesivne fobije štenaca

Simptomi straha od lutaka, kao i svaka fobija, su:

Ako se kontaktu ne može izbeći, onda osoba ima takozvani panični napad. Ona se manifestuje kao:

Tretman pedofobije i glenofobije

Obično ove fobije ne zahtevaju lečenje; retko donosi ozbiljne nelagodnosti, jer se objekat fobije lako izbjegava. Međutim, u teškim slučajevima uzimaju se slučajevi psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri, koji po različitim metodama uveravaju osobe da lutke ne predstavljaju pretnju njima.