Samocentričnost

Postoje ljudi koji prolaze kroz život, ne gledaju okolo, a ne primećuju druge. Takvi ljudi čak i ne misle da je teško da čuju srce svog suseda, da se zamišljaju na svom mjestu. Štaviše, ponekad, oni gurne druge, stajaju na nogama i, grubo govoreći, na glave, smatrajući to prihvatljivim ponašanjem. Ovakvi ljudi imaju svoj vlastiti na prvom mestu, sopstvene presude i tačku gledišta. Ova pojava se naziva egocentrizam.

Dakle, egocentrizam nije mentalna bolest, već pozicija osobe, koju karakteriše potpuna koncentracija na sopstvena iskustva, stavove, interese itd. Ego -centrična osoba nije u stanju da uzme i uzme u obzir informacije koje su u suprotnosti sa njenim ličnim iskustvom, uključujući i one koje dolaze od drugih. To jest, egocentrizam je nemogućnost stavljanja sebe na mesto druge osobe, nemogućnost "ostati u nečijoj koži", nespremnost da podlegne nečijim preferencijama i interesima.

Manifestacije egocentrizma

Psihologija koristi pojam "egocentrizam" nakon što ga je Jean Piaget predstavio da bi opisao mišljenje tipično za djecu od 8-10 godina.

Egocentrizam se jasno manifestuje u ranom detinjstvu i prevaziđen je za 11-14 godina. Ali, po pravilu, u starosnoj dobi ponovo postoji tendencija da ojačaju ovu osobinu mišljenja.

Egocentrizam u različitim stepenima težine i dalje postoji kod nekih pojedinaca iu zrelijem dobu.

Navedemo faktore i okolnosti koje utiču na to da li će osoba biti egocentrična u odrasloj dobi ili ne:

  1. Jedino dete u porodici.
  2. Najmlađi od braće ili sestara.
  3. Kasnije dete.
  4. Dominantna majka.
  5. Nagib prema infantilizmu.
  6. Desna hemisfera je aktivnija od leve.
  7. Indiferentnost roditelja, posebno majke, djetetu.
  8. Ekstremna ograničenja materijala u detinjstvu.

Ali nijedan od faktora nije poslednji razlog. u mnogim pogledima glavni uzrok egocentrizma u osobi, zavisi od ličnih osobina same osobe.

Sebičnost i egocentrizam

Uprkos rasprostranjenom mišljenju, ali egocentrizam nije sinonim ili oblik, stepen sebičnosti. Na primer, egoista vidi svet oko sebe kao arenu borbe za sopstveni stav, za svoje interese. U većini slučajeva, on je sklon da vidi okolno društvo kao neprijatelje, ili kao rivale sa kojima je neophodno takmičiti i boriti se. Na putu ka postizanju željenog rezultata, sebična osoba, kao nikada ranije, koristi izraz "Kraj opravdava sredstva".

Egocentričan, zauzvrat, vidi svijet oko sebe kao zajednicu koja je samo zaglavljena od njega i zbunjena njegovim problemima. Inače, on čvrsto veruje da bi to trebalo da bude tako.

Zbog određenih stavova, okolni ljudi lako primećuju sebičnost. Ali egocentrizam na prvi pogled za običnu nefisticiranu osobu pokazaće se kao prijateljski, iskren stav. Ovo će trajati sve dok ne dođe do situacije koja će primorati samocentričnu osobu da napravi bilo kakve žrtve. Ali egocentrični nije spreman za ovo, jer po njegovom mišljenju žrtvuje se u njegovu korist, ali svakako ne on.

U proseku, ženski egocentrizam je najčešća kombinacija riječi koja odgovara stvarnosti nego "muški egocentrizam". Istina, u razumnom iznosu, takav egocentrizam je mali deo ženstvenosti.

Kako se suočiti sa egocentrizmom?

Sa egocentrizmom je nemoguće boriti dok osoba ne shvati da želi da se otarasi. Ili dobra volja egocentričnog samog sebe, ili promenjene okolnosti u kojima je neprimereno da primeni njegovo posebno razmišljanje, može spasiti čoveka od egocentričnog razmišljanja.

Ako se desi da se egzocentričnost primećuje kod osobe koja vam je blizu, onda je neophodno uz oprez i strpljenje promovirati svoje ideje u vezi sa iskorenjivanjem egocentrizma iz nje.