Hipertenzivna bolest klasifikovana je prema indikatorima pritiska. U ranim fazama, ova dijagnoza znači da se patologija tek počinje razvijati, da se ozbiljne promjene u funkcionisanju tela još nisu dogodile i da se mogu sprečiti opasne posljedice.
Arterijska hipertenzija 1 stepen karakteriše vrednosti od 140-159 mm Hg. Čl. za sistolni i 90-94 mm Hg. Čl. za dijastolni krvni pritisak. Kada se dijagnostikuje bolest, neophodno je naznačiti i stepen rizika od komplikacija bolesti.
Rizik 1 za ranu arterijsku hipertenziju 1 stepen
Opisani parametar se procenjuje u pogledu verovatnoće razvoja kardiovaskularnih bolesti u narednih 10 godina. Ako je ovaj indikator pri prvom stepenu hipertenzije oko 15%, rizik se dijagnosticira 1.
Pored nivoa sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska, uzimaju se u obzir sljedeći faktori:
- starost (za žene - preko 65 godina);
- prisustvo dijabetes melitusa;
- pušenje;
- koncentracija holesterola u krvi (više od 6,5 mmol / l);
- nasledna predispozicija.
Rizik 2 za blagu arterijsku hipertenziju 1 stepen
Ova dijagnoza se utvrđuje statističkom verovatnoćom komplikacija od oko 20%.
Na ostale prognoze negativno utiču i drugi faktori:
- višak telesne težine;
- Microalbuminurija na pozadini endokrinih poremećaja i dijabetes melitusa ;
- povećana koncentracija fibrinogena;
- patologija tolerancije na glukozna jedinjenja.
Takođe je važno da osoba pripada određenoj etničkoj, geografskoj i društveno-ekonomskoj grupi.
Rizik 3 sa arterijalnom hipertenzijom od 1 stepen
Kombinacija nekoliko ovih faktora znatno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Ako ovaj parametar dostigne 30%, dijagnostikuje se hipertenzija prvog stepena sa trećim rizikom.
Rizik 4 sa arterijalnom hipertenzijom od 1 stepen
Kada verovatnoća komplikacija prelazi 30%, utvrđuje se četvrti rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Posebno često se takve situacije javljaju ako pacijent ima istovetne patologije bubrega, endokrine, nervnog sistema, srca i krvnih sudova.
Lečenje arterijske hipertenzije 1 stepen
U ovoj fazi hipertenzije obezbeđuju se sledeće terapijske mjere:
- normalizacija aktivnosti i režima odmora;
- korekcija moći;
- gubitak mase (ako je potrebno);
- odbijanje pušenja;
- isključivanje emocionalne preopterećenja;
- savladavanje metoda opuštanja.
Ukoliko ovi metodi nisu pomogli, izabrani su lekovi, koje određuje samo kardiolog.