Intrauterina (antenatalna) fetalna smrt je smrt fetusa tokom trudnoće. Antenatalna fetalna smrt može se javiti iz nekoliko razloga.
Uzroci intrauterine fetalne smrti:
- bolesti trudnice sa različitim infekcijama - gripa, pneumonija, pijelonefritis, itd .;
- razne ekstragenitalne bolesti - srčana bolest, dijabetes, hipertenzija, anemija i drugi;
- inflamatorne bolesti genitalnih organa;
- teška kasna toksikoza trudnoće;
- patologija placente - prezentacija, odred, malformacije;
- patologija pupčane vrpce je pravi čvor;
- nekompatibilnost majke i djeteta Rh faktorom;
- polihidramnios ili oligohidramnios.
U materici, fetalna smrt, pored toga, može takođe doprineti nekim "društvenim" faktorima. Na primjer, hronična trovanja trudnog olova, živa, nikotina, alkohola, droga, arsenika itd. Nepravilna upotreba i predoziranje lekova je takođe čest uzrok fetalne smrti.
Intrauterina smrt može da se javlja sa nepovoljnim socioekonomskim uslovima, traumatizacijom trudnoće (sa padom ili snažnim udarcem u stomak). Često je direktni uzrok smrti fetusa intrauterina infekcija (npr. Intrauterini meningitis), hronična ili akutna fetalna hipoksija, kao i nekompatibilnost sa životom fetusa, prisustvo intrauterinog dvostrukog parazita. U nekim slučajevima uzrok fetalne smrti ostaje nejasan.
Postoji i koncept intrapartalne smrti fetusa, odnosno njegova smrt u intranatalnom periodu (tokom rada) usled traume rođenja na lobanju ili kičmi fetusa.
Znaci intrauterine fetalne smrti
Klinički simptomi intrauterine fetalne smrti su:
- prekid rasta materice;
- smanjenje tona materice, odsustvo njegovih kontrakcija;
- osećaj težine u abdomenu, slabost, slabost;
- nestajanje uzimanja mlečnih žlezda;
- prestanak rada srca i pokreta fetusa.
Kada se pojave ti znaci, neophodna je hitna hospitalizacija trudnice. Pouzdano potvrditi smrt fetusa pomoći će istraživanju kao što su EKG i FCG, ultrazvuk. Dijagnoza se potvrđuje ako tokom studija nema znakova palpitacija, respiratorni pokreti fetusa, u ranim fazama otkriveni su kršenje kontura tela i uništenje njegovih struktura.
Kasnije, otkrivanje antenalne fetalne smrti ugrožava razvoj intrauterine sepse kod žene. Zbog toga je izuzetno važno preduzeti sve potrebne mere na vreme. Ukoliko je dijete umrlo u abdomenu u ranim fazama trudnoće, fetalno jaje se hirurški uklanja (nazvana struganjem).
Ako je dijete umrlo u drugom tromesečju trudnoće sa prevremenim prekidom placente, hitna dostava se vrši primjenom estrogena, glukoze, vitamina i kalcijuma u trajanju od tri dana kako bi se stvorila neophodna pozadina. Zatim su propisani oksitocin i prostaglandini. Ponekad pored svih primjenjuje elektrostimulaciju materice.
Smrt fetusa u trećem tromesečju, po pravilu, dovodi do nezavisnog početka rada.
Sprečavanje antenalne fetalne smrti
Uključuje usklađenost sa higijenskim pravilima, ranu dijagnozu, pravilan i blagovremeni tretman različitih komplikacija trudnoće, ginekoloških i ekstgenitalnih bolesti.
Pre planiranja trudnoće posle antenalne fetalne smrti, neophodno je voditi medicinski genetski pregled bračnog para, a samu trudnoću treba planirati ne prije pola godine nakon fetalne smrti.