Post-traumatski sindrom je takođe "avganistanski" ili "vijetnamski" post mortem sindrom ili poremećaj. U početku ih je označila država ljudi koji su se vratili iz vojnih operacija. Danas, posttraumatski poremećaj dijagnosticira ljude koji dolaze u dodir sa bilo kakvom ozbiljnom traumatičnom situacijom koja ostavlja trag na psihi.
Post-traumatski stresni sindrom
Post-traumatski stresni sindrom (PTSP) je teško mentalno stanje kao rezultat sudara sa psihotraumatičkom situacijom. Koncept posttraumatskog sindroma postavlja ovaj poremećaj kao podložan pogoršanju, zbog čega zahtijeva psihokorekciju i liječenje ako je prati fizički bol. To je izazvano pokretačima koji su deo traumatične situacije, na primer, plakanje deteta, hvatanje auto-cevi, eksplozija petarde.
Posttraumatski sindrom njegovog uzroka i karakteristika
Post-traumatski poremećaj u savremenom svetu nije toliko retkost. Uzroci razvoja mogu biti sledeće:
- vojni sukobi;
- teroristički napadi;
- seksualno nasilje;
- fizičko i moralno nasilje (mučenje, nasilje, premlaćivanje, prijetnje, maltretiranje );
- prirodne katastrofe;
- smrt voljenih;
- katastrofa;
- neizlečiva bolest;
- teška trudnoća (posttraumatski cerebrostenični sindrom).
Koliko traje posttraumatski sindrom?
Post-traumatski sindrom posle rata, nesreće ili druge traumatične situacije po trajanju zavisi od vrste poremećaja, njihovog 4:
- akutni - trajanje do 3 meseca, praćeno živopisnim simptomima;
- hronično - više od 6 meseci, sve veća mentalna iscrpljenost, promenljivi karakter;
- deformacija - dolazi do deformacije psihe, teških neuroza, fobija ;
- vremenski odložen - razvija se nakon šest meseci, ako pada u emotivni sličan fragment uznemiravajuće situacije.
Post-traumatski sindrom - simptomi i manifestacija
Simptomi posttraumatskog sindroma variraju u zavisnosti od situacije, ali imaju zajedničku tendenciju kod manifestovanih simptoma:
- preterana budnost;
- netolerancija glasnih zvukova, tama, sve što je pratilo traumatičnu situaciju;
- emocionalna tupost ili hladnost;
- povećana anksioznost;
- teškoća koncentriranja;
- poremećaji spavanja;
- depresija ;
- paranoja;
- misli o samoubistvu.
Post-traumatski sindrom u vojsci
Muškarci i žene koji su se vratili iz rata, vojni doktori koji su posjetili zonu konflikta nikada neće biti isti, oni na sebi odaju te užasne slike na kraju svog života, a rehabilitacija je važna kako bi naučila živjeti s tim, da se pomiri s tom iskustvom u sebi. Post-traumatski sindrom u vojsci, znakovi:
- potrebu da uvek imate oružje sa vama, da budete u stanju upozorenja u slučaju opasnosti;
- jak emocionalni odgovor na vatromet, eksplozija petarde, izduvnu cev automobila;
- jasna podela života "pre" i "posle";
- pesimizam, cinizam i sarkazam;
- stalno mentalno pomeranje vojnih operacija, želja da se vrati u gomilu događaja, da postupaju drugačije, da ponavljaju događaje, da porazuju, da spasu kolege;
- česte izbruhe agresije.
Post-traumatski sindrom nakon nesreće
Osoba sa posttraumatskim sindromom posle nesreće nije mogla doći do ozbiljnih povreda i pobjeći samo s ogrebotinama, ali saznanje da je on na ivici smrti jako utiče na psihu i može se manifestovati odloženo u vremenu, razvijaju se različite fobije. Ljudi se plaše da stignu iza volana, leti avionom. Posttraumatski poremećaj se razvija kod onih koji su patili u nesreći i koji su izazvali situaciju i poštovali, indiferentni niko ne ostaje, svaki od njih do neke mere uhvati.
Posttraumatski sindrom kod dece
Psihologija dece sa posttraumatskim sindromom je poremećena i manifestuje se sledećim karakterističnim znacima u sudaru sa fragmentom (okidačem) traumatske situacije:
- anksioznost;
- histerija;
- plačući;
- povećava kapricioznost u karakteru;
- panika;
- enuresis;
- neadekvatno impulsivno ponašanje (agresija, provokacija konflikata);
- elementi traumatične situacije se manifestuju u dječjim igrama i crtežima;
- nesanica, plače u snu;
- dete može početi da zaostaje u fizičkom i intelektualnom razvoju, postoji regresija mentalnih funkcija u teškim posttraumatskim poremećajima.
Posttraumatski sindrom - tretman
Posttraumatska neuroza ili sindrom ponekad trebaju lekove i psihokoreciju - to bi trebalo odrediti terapeut. Kompleksni tretman obuhvata:
- anestetici ako postoje telesne povrede;
- sedativi hemijskog i prirodnog porekla;
- antidepresivi;
- grupna psihoterapija je praktična aktivnost (posttraumatski sindrom u grupi je bolji za lečenje, osoba vidi da on nije sam, a drugi mogu dijeliti iskustva kao prevladavanje stresa), čiji je cilj proučavanje metoda samopomoći.
Kako izaći iz post-traumatskog sindroma samo?
Kako sami tretirati posttraumatski sindrom? Jedna osoba nije uvek svjesna skale nesvesnog problema, a na površini samo vrh ledenog brega, ono što je kriva sakrivena u dubinama je nepoznato, ali ako se ima hrabrosti da se suoči sa problemom mučenja licem u lice, u nekim slučajevima može se pružiti i podrška. Post-traumatski sindrom kako se sami pomoći - preporuke:
- Prvo pitanje o isceljenju može biti: "Zašto mi se ovo desilo i ne pustim?" Da uporedi šta se desilo sa aktuelnim stvarnim događajima i shvati da realnost više ne odgovara stvarnosti u kojoj se dogodila trauma.
- Važno je shvatiti da prošlost ne može biti potpuno isceljena - već se to dogodilo i vi ste deo ovog iskustva, koji je povezan s njim od strane vaše ličnosti. Pitanje: koji se resurs može izvući iz ove situacije: "Postao sam (a) ljubazniji, osjetljiviji, jači, pomažući nekome ko oseća nečiji bol i znajući kako se nositi s tim."
- Podijelite s bliskim ljudima, težak teret, podeljen sa onima koji ne brinu o tome ko se ne čini tako ogromnim i okrutnim.
- Održavanje ličnog dnevnika, analiziranje osećanja i dolazak u kontakt sa traumatičnom uznemiravajućom situacijom pomaže u otkrivanju okidača i radom s njima.
- Ako postoji osećaj da je post-traumatski sindrom mnogo teže poraziti, prevazići sramotu i obratiti se psihologu ili psihoterapeutu.
Filmovi o posttraumatskom sindromu
Heroji ovih filmova teško se pridruži i žive normalnim normalnim životom, prošlost je i dalje sa njima i dio je zauvek. Posttraumatski sindrom Filmovi:
- " Devojka sa naslovnice / Poster Girl ". Ovo je dokumentarac o devojci po imenu Robin Murray, izabrala je vojnu službu i služila u Iraku kao tenkovsku pušku, koja je zastrašujuća mještana. Posle povratka kući, Robin se nije mogao sjetiti bez straha o svim ovim vojnim užasima.
- " Marta, Marcy, May, Marlene / Marta Marcy May Marlene ". Američki film o posttraumatskom stresnom sindromu sa razvojem paranoje. Glavni lik - Martha bežava iz sekte i pokušava uspostaviti odnose sa svojom sestrom Lucy.
- " Misteriozna koža - misteriozna koža ". Otmica od strane vanzemaljaca, tako se crta kao dugogodišnji događaj, 18-godišnji Brian. Kada je imao 8 godina, probudio se u podrumu, a krv mu je iskapala iz nosa, ne sjećao se kako je bio tamo, ali od tada se mučio strah od tame , nožne more, urinira u krevet. Brian želi da razotkrije svoje "kidnapovanje", što se ispostavilo kao "detoksikacija" koju je izvršio nastavnik fizičke edukacije, a Brajan nije žrtva ove priče.
- Bez straha . Svaki od njih ima drugačiju manifestaciju posttraumatskog sindroma. Max Klein - arhitekta je preživio monstruoznu avionsku nesreću, a podsvest je odbranio psihu, tako da se Maks smatra neulovljivim, da se ne plaši smrti, počinje da flertuje s njom, smatra da je avionski pad najvažnija stvar koja mu se može desiti dok se ne sretne na grupnoj terapiji još jedan preživjeli nakon pada aviona - žena Carla.
- " Birdy ". Film o dvoje prijatelja koji su prolazili kroz rat u Vijetnamu. Oni će postati drugačiji. Al, nekadašnji veseli čovek, gotovo se ne osmehuje, a ranjivi Ptaha, koji je dobio nadimak zbog ljubavi prema pticama, misli da je ptica.