Monociti su povišeni

Monociti su krvne ćelije vezane za leukocite, koji igraju važnu ulogu u održavanju normalnog stanja tela. Oni se bore sa infekcijama, tumorima, parazitima, učestvuju u rascepu mrtvih ćelija i krvnih ugrušaka. S obzirom na značaj monocita, doktori nisu zabrinuti zbog nivoa u krvi. Smanjen ili povišen nivo monocita u krvi može govoriti o različitim abnormalnostima i poremećajima u fiziologiji tela.

Norma sadržaja monocita u krvi

Kod adolescenata starijih od 13 godina i odraslih, broj monocita u okviru 3-11% od ukupnog broja bijelih krvnih zrnaca je normalan. Povišeni nivoi monocita u krvi ukazuju na prisustvo uticaja na sastav krvnih oboljenja. Ovaj fenomen naziva se monocitoza.

Količina limfocita se takođe može razlikovati od norme, jer svuda prate monocite i igraju ulogu deaktivatora zapaljenskih procesa. Zbog toga, rezultat se može posmatrati kada se i limfociti i monociti podižu istovremeno. Međutim, promjena broja ova dva tipa ćelija se ne pojavljuje uvek u istom pravcu. Na primer, limfociti mogu biti sniženi, a monociti podignuti.

Test krvi za nivo monocita

Krv za određivanje broja monocita mora se od prsta odvijati u prazan stomak.

Monocitoza, u zavisnosti od kojih se krvnih ćelija menja u količini, može biti:

Uzroci povišenih nivoa monocita u krvi

Tipično, test krvi pokazuje da su monociti povišeni, već na visini bolesti. To je zato što se formiranje velikog broja monocita javlja nakon što telo prima signal o progresivnom zlonamjernom procesu.

Razlozi za povećanje monocita u krvi mogu biti sledeći:

Pored gore navedenih razloga, treba dodati da se skoro uvek nakon oporavka i otklanjanja mnogih bolesti, nivo monocita povećava, što je privremeno.

Tretman sa povišenim nivoom monocita

Kada se povećaju monociti u krvi, tretman zavisi, pre svega, na uzroku ove pojave. Naravno, lakše je izlečiti monocitozu, koja je nastala od ne-ozbiljnih bolesti, na primjer, gljivicama. Međutim, kada se radi o leukemiji ili kanceroznom tumoru, tretman će biti dug i težak, prvenstveno nije bio usmeren na smanjenje nivoa monocita, već na otklanjanje glavnih simptoma ozbiljne bolesti.

Procenat neuspešnog lečenja monocitoze, na primer, kod leukemije, je blizu sto. To znači da ako se monocit odstupa od normalnog, odmah se konsultujte sa doktorom, kako biste sprečili dalji razvoj bolesti. Ovo je potrebno bez obzira da li ste sigurni ili ne u zdravstvenom stanju. Na kraju krajeva, uprkos činjenici da telo može da se nosi sa mnogim infekcijama i drugim invazijama vanzemaljaca, ozbiljne bolesti i dalje treba lečiti u medicinskoj bolnici, a ne doživljavati sudbinu kod kuće.