Mehanizmi pamćenja

Mi svi znamo savršeno dobro u kakvoj se pamćenju dobro znamo da bi se bez nje jedva proširili više od jednog dana i savršeno shvatili da nas je priroda nagradila ovim poklonom, tako da sva životna iskustva koja smo stekli nisu nestali preko noći u crnom ambisu bezvremenosti, ali nam je služio kao osnovu svjetskog svijeta na kojem cijeli ljudski život zapravo počiva.

Mehanizmi memorije ili kako funkcioniše mašina sjećanja?

Većina nas čak ni ne razmišlja tačno o tome kako se sećamo događaja ili kakve mehanizme memorije su uključeni. U stanju smo da zapamtimo vizuelnu sliku, sve audio informacije u obliku zvukova, možemo dodirivati ​​teksturu objekta, a takođe bismo bili sigurni da će naši bolni receptori ili receptori za ukus podsećati u pravom trenutku o kiselom ukusu limuna ili o oprezu pri rukovanju oštrim objekata. Svi ovi mehanizmi ljudskih memorijskih mehanizama se okreću za jednu svrhu: da nas zaštite od svih vrsta opasnosti i maksimalno produžavaju život. Za ovaj veliki strateški zadatak, milioni "SMS poruka" se šalju u mozak, leti iz svih dijelova našeg tela kroz sinoptičke neuronske veze. Tamo se sve dobijene informacije precizno sortiraju po fajlovima i čuvaju u dugoročnim i kratkoročnim memorijskim arhivama, od kojih u pravom trenutku dobijaju sve potrebne informacije.

Koliko dugo, uskoro ...

Zašto neki događaji, na primer, neprijatan razgovor sa kolegom ili sastanak diplomiranih na jubilej škole, dovoljno se pamtimo, ali u trenutku kada je stranac u plavoj jakni prošao pored nas, nakon par sekundi možemo zaboraviti i ne sjećati se o njemu do kraja njihovih dana. Stvar je u tome da mehanizmi dugotrajnog i kratkoročnog pamćenja koji su se razvili tokom evolucije dobro se uklapaju u funkciju filtriranja primljenih informacija i sortiranja prema stepenu važnosti. Zbog čega se memorije ćelija nepotrebne od praktičnih informacija? Ako se sećamo svakog trenutka našeg života, svaki korak koji smo napravili prilikom hodanja ili svakog kretanja koji radimo kada naša ruka stigne do daljinskog upravljača sa televizora, ludirali smo nakon nekoliko dana. Slična baza podataka naš mozak jednostavno se prebacuje na automatski režim kako bi se mogli usredsrediti na važnije zadatke.

Logika ili mehanika?

Kada pokušate da zapamtite tekst ili da rešite matematički problem, svi procesi memorisanja koji se trenutno dešavaju u vašoj glavi počinju da budu podeljeni na logičke i mehaničke. Logičko razmišljanje vas tera da se upustite u značenje pruženih informacija, a mehanička je odgovorna za jasnu percepcija vizuelnih i slušnih komponenti. Mehanizam memorije u ljudskoj psihologiji, zapravo, nema jasnu liniju između ova dva pravca. To je kao upoređivanje leve ruke u kojoj držimo viljušku, držeći deo apetizujućeg zrna na tanjiru, a pravi pokušava u istom trenutku da presije nožem ovo remek-delo kulinarske umetnosti. Obojica su fokusirana na jedan zadatak: da vas hrane.

Čini nam se da mi odlučujemo da li da zadržimo sećanja na ovaj ili onaj događaj našeg kvarljivog života, u stvarnosti sve je već dugo izračunato za nas. Mnogo je lakše zaboraviti na bol koji smo učinili za nas nego na radost koja je doživljena u vreme prvog sastanka. Mudra priroda pokušava da nas zaštiti od negativnosti i pomaže u pronalaženju značaja u daljem postojanju. Zbog toga je stvorila bizarne lavirinte ljudskog sećanja, bez kojih bi teško da smo bili ko smo i sigurno ne bi nosili ponosni naslov Homo Sapiens.