Komunikacijski stereotipi

Ceo život osobe okružuju drugi ljudi, stalno je u komunikativnim odnosima sa društvom. Zbog toga, često, kada se radi o ovom ili onom činu, osvrćemo se u društvo, čak i ako se nesvesno nadamo, i plašimo se osude s njegove strane. Ovim, mi, bez obzira na sebe, uspostavljamo određena ograničenja za sebe, ograničavamo naše želje i radnje. Na kraju krajeva, sve vreme se bojimo kritike društva, našeg okruženja. Ne odražavajući činjenicu da uspostavljeni stereotipi vladaju našim životom i našim odlukama.

Stereotipi - ovo je neka vrsta priznanja za pojedinačno društvo. Ovo je određeni obrazac ponašanja. Mnogi stvaraju svoje lične stereotipe nakon što su pretrpeli ponovljene greške u nekim poslovima. Ali i društvo stvara stereotipe komunikacije.

U određenom vremenskom periodu formiraju se stereotipi. Ljudi komuniciraju i dele svoja iskustva, uskoro nađu istoimene ljude. Tada njihov obrazac ponašanja može postati stvarno socijalno nakon nekog vremena. Stereotipi se ne proučavaju u školama, nisu napisani u knjigama, ali u životu mi ih aktivno koristimo kao postavke predaka koji su čvrsto utrpan u našem umu.

Kako se pojavljuje obrazac komunikacije?

Stereotip u komunikaciji proizlazi iz jedne saznanja, koja u socijalnoj psihologiji ima specifično značenje. Po pravilu, moderni i uspostavljeni stereotipi se javljaju na osnovu prošlih iskustava nastalih stvaranjem ljudskih zaključaka, uprkos ograničenim informacijama. Često se pojavljuju stereotipi o grupnoj pripadnosti jedne osobe, na primjer, njenoj pripadnosti profesiji. Kao posledica toga, profesionalne izgovorene osobine osobe u prošlosti, predstavnici ove profesije, smatraju se osobinama koja su inherentna u svakom članu ove profesije.

Stereotipi se prenose iz generacije u generaciju, oni su toliko stabilni da se ponekad percipiraju kao dato, kao biološka činjenica, kao stvarnost.

Stereotipi u komunikaciji podeljeni su u dve kategorije:

  1. Surface stereotipi.
  2. Duboko.

U okviru prve kategorije shvatite ideje o određenom stanovništvu, što je posledica međunarodne, unutrašnje političke ili istorijske situacije. Ovi stereotipi se menjaju ili prestanu da postoje, zavisno od stabilnosti društva, na događajima koji utiču na formiranje stavova među većinom stanovništva. U proučavanju takvih stereotipa, istoričara i onih koji su zainteresovani za društveno-političke procese društva, prvo se zanima.

Duboki stereotipi su nepromenjeni. Oni se, u poređenju sa površinom, ne menjaju u određenom vremenskom periodu. Oni su stabilni i najviše se bave proučavanjem karakteristika nacionalnog karaktera. Socijalni stereotipi se mogu definisati kao negativna pojava koja sprečava adekvatno, ne iskrivljeno, uzajamno razumevanje.

Razlozi za pojavu oba stereotipa u komunikaciji, i generalno, su različiti. Ali najvažniji razlog je odbrambena reakcija u kojoj se ljudski um razvija kako bi se sprečilo preopterećenje mozga od informacija čiji se obim stalno povećava. Ako ne bi bilo takve zaštite, svest bi se zapetila neprekidnim iskoštavanjem vrijednosnih sudova.

Primeri stereotipova

Stereotipi su sastavni deo masovne kulture. Oni se formiraju na osnovu:

  1. Doba (na primer, "Mladi slušaju samo kamen").
  2. Paul ("Svi ljudi trebaju samo seks").
  3. Trke ("Japanci su svi na istom licu").
  4. Religije ("Islam je teroristička religija").
  5. Nacionalnosti ("Svi Jevreji su veoma pohlepni").

Najčešći primjer stereotipova komunikacije je "Plavuše su glupe".

Važno je napomenuti da stereotip uvek predstavlja informacije u najprimjerljivijoj i jednostavnijoj formi, ali, zauzvrat, ove informacije mogu da dezorijentišu osobu ako se ne slaže s njenom stvarnošću. Da odlučite samo o vama, da li da verujete u mišljenje većine, stereotipima ili da se držite svog individualnog odnosa prema nekome ili nečemu.