Cela osoba

Cela ličnost je jedan od najfetišisanih koncepata u svakodnevnoj, naučnoj i primenjenoj psihologiji, pedagogiji, kao i nekim drugim humanitarnim oblastima znanja i nekim oblicima javne svesti.

Ovaj koncept ne možete smatrati jasno definisanim i dobro uspostavljenim, jer različiti ljudi (uključujući autoritativne naučnike iz nauke i različite oblasti delovanja) stavljaju različite sadržaje u ovaj koncept.

Moguće opcije

U smanjenom svakodnevnom razumijevanju, cela osoba je ona koja ima reči koje se ne razlikuju od slučaja. To jest, to je osoba koja "ima greben" ili "glavno jezgro" ("jezgro") osobe. Takvi ljudi su svakako poštovani, ali su nekako previše ravne i ovaj princip objašnjenja nije dovoljan kao glavni.

U više multilateralnom razumevanju, čitavu ličnost se može definisati na sledeći način: čovek čija se tijelo, um i duša razvijaju i komuniciraju harmonično, kao jedinstvena celina.

Moralnost i harmonija

Cela ličnost je osoba sazrela i formirana, dovoljno nezavisna duhovno, koja obavlja svoju delatnost na osnovu vrijednosno-moralnih orijentacija. To jest, cela osoba je, prije svega, harmonično razvijena ličnost.

Treba istaći da je shvatanje harmonije ozbiljno različito u različitim narodima iu različitim kulturama. Međutim, u svakom slučaju, bilo koji sistem vaspitanja i obrazovanja u različitim narodima i plemenima u različitim kulturama podrazumijeva želju za postizanjem integriteta pojedinca.

Razvoj i obrazovanje integriteta

Različiti obrazovni i obrazovni pristupi različito reaguju na pitanje: "Kako postati integralna ličnost?", Svaka od njih nudi svoje metode i pristupe. Na prvi pogled, oni su veoma različiti, u stvari, većina trivijalnih životnih istina predloženih za savladavanje u procesu obrazovanja su slične u različitim sistemima (na primjer, budistički, hrišćanski, pa čak i muslimanski moralni principi ponašanja se u velikoj meri podudaraju jedni sa drugima, kao i sa principi sekularnih sistema vaspitanja i obrazovanja).

Pretpostavlja se da ličnost u procesu razvoja i vaspitanja, kao i kasnijem samo-razvoju, asimiluje principe koje porodica predlaže, sistem vaspitanja i društva. Takođe se pretpostavlja da su životni ciljevi i motivi celokupne ličnosti podešeni i realizovani u skladu sa javnošću, inače se pojedinac može smatrati sociopatomom. U stvari, sve je mnogo komplikovanije i misterioznije.

Ali zapravo ...

To su ljudi sa jedinstvenim razvojem, često suprotno koncepcijama celovitosti, ozbiljno utiču na razvoj duhovne, moralne vrijednosti i naučne i kulturne sfere života društva. Uticaj i pozitivno i negativno.

Ljudska psiha je uglavnom veoma delikatna materija. Takvi koncepti kao duh i duša su uglavnom teško analizirati. I svakako, najmanje kvalifikovana analiza pojedinca, njegovih duhovnih, mentalnih i moralnih aspekata, zahteva obeležavanje. Žao, ogromna masa nastavnika-praktičara se u ovom slučaju ne razlikuje dovoljno duhovnom delicijom.

Zaključci

Polazeći od ovih refleksija i shvatanja, proizilazi mišljenje da je cela osoba osoba s vlastitim mislima, vitalnim značenjima i principima koji se mogu samo promeniti u procesu sopstvene, lične procjene, a ne pod pritiskom drugih. Takvi ljudi su van gomile, zaista su nezavisni. Često je cela osoba interno duboko sama, jer se usuđuje da bude sam. Moramo biti veoma fleksibilni i svestrani - da preživimo bez psihološkog rušenja.

Pa, i rezimiranjem linije, želim da se setim da osoba obično subjektivno dodeli određena značenja. Stoga, u psihologiji svakog od ljudi koji razmišljaju, postoji razumevanje celokupne ličnosti. U svakom slučaju, verovatno svi treba da nastojaju za harmoničan razvoj, mada je nekima lakše živeti bez njega.