Virociti su bele krvne ćelije, koje su u strukturi i funkcionisanju mehanizmi slični monocitima. Oni su dizajnirani za borbu protiv virusnih infekcija koje napadaju telo. Atipične mononuklearne ćelije u krvi svedoče ili na razvoj bolesti izazvane penetracijom virusa, ili prisustvu mononukleoze.
Kada su mononuklearne ćelije otkrivene u krvnom testu?
U normalnom stanju zdravlja u biološkoj tečnosti, nema viroleta u potpunosti. Ako se u rezultatima laboratorijske studije pronađe atipični mononuklear, njihov broj treba precizno izmeriti. Određuje se u procentu pronađenih virotsitova i ukupne količine ćelija leukocita u krvi.
Do danas su utvrđene granice za potvrđivanje ili odbijanje dijagnoze mononukleoze.
Kada je koncentracija atipičnih mononuklearnih ćelija u krvi manja od 10%, smatra se da postoji virusna infekcija u akutnom progresivnom obliku. Za razjašnjenje dijagnoze potrebno je konsultovati lekara, kao i prisustvo odgovarajućih simptoma bolesti.
Važno je napomenuti da u retkim slučajevima prisustvo virotsitova u količini do 1% u krvi zdravog čoveka. Rezultati studije pokazuju da se ćelije pojedinačno pojavljuju u vidnom polju.
Analiza za atipične mononukleare kod mononukleoze
Ova bolest se takođe zove infekcija virusa Epstein-Barr . Jedna je od sorti herpes simpleksa tipa 4. Bolest je veoma opasna za život, jer ona brzo napreduje, uzrokuje grozničavost i jak porast limfnih čvorova.
Smatra se da je infektivna mononukleoza dijagnostikovana ako je u testu krvi prisutno više od 10% atipičnih virozita.
Važno je zapamtiti da su potrebne dodatne dijagnostičke metode, jer se mononuklearne ćelije nalaze u većini (86-87%), ali ne u svim slučajevima. Štaviše, najčešće se mogu odrediti u prvih nekoliko dana bolesti, tokom pogoršanja. Posle 7-10 dana broj virotsitova može dramatično da se smanji, čak i do normalne vrednosti. U retkim slučajevima koncentracija mononuklearnih ćelija i dalje traje tokom mononukleoze i posle oporavka.