Tatarski ženski narodni kostim

Istorija nastanka tatarskog narodnog kostima potiče od sredine XVIII veka, ali odeća koja je došla u naše dane nastala je kasnije, otprilike u XIX vijeku. Volga Tatari i tradicije naroda Istok uticali su na tatarsku odeću. Pošto su tatarske žene iz malenog doba bile obučene za šivanje, vezivanje, zatim odevanje, uložili su u sve svoje veštine, strpljenje i kao rezultat toga ispostavili su se veoma lepe i ženstvene kostime.

U srednjem veku, tradicionalna haljina žena bila je haljina, kapa i karakteristična obuća. Bez obzira na status, odeća se u mnogim aspektima podudarala, ali su razlike, bilo klan, društveni ili klan, izražene samo u korišćenim tkivima, njihovoj cijeni, obilje dekorativnih elemenata i količini odjeće. Odeća koja je stvorena vekovima, nije izgledala samo lepo, već elegantno, a to je zahvaljujući nakitu, izuzetnoj dekoraciji i tradicionalnom vezenju.

Opis Tatarske ženske narodne nošnje

Ženska kostim se sastoji od dugačke košulje sa dugim rukavima i dugim ljuljačkom vešom sa čvrstim skeletom. Dno košulje i rukava su ukrašene flouncesom. Indikacija nacionalnosti je monumentalnost, a kod žena se manifestovala u masivnim ornamentima koji su bili svuda: na grudima, rukama, ušima.

Žene su nosile košulju iznad svojih košulja ili kamisole koje su dolazile od obojenog ili monohromatskog somota, a strane i dno suknje bile su ukrašene zlatnom pletenicom ili krznom.

Glavni element nacionalne narodne nošnje bio je glavno mesto. Pomoću glavčine moguće je odrediti starost žene, kao i njen društveni i bračni status. Neudate devojke su nosile bele teleće, a sve su bile iste. Kod venčanih dama glava se razlikovala od klana. Žene na telu nužno stavljaju maramice, šalove ili posteljinu.

Inače, kalfaksi su takođe bili različiti. Neki od njih su ličili na tepihe, ukrašene i vezene zlatnim navojem, dok je drugi imao oštar konus, na koji je pričvršćena ivica zlatne navoja koja visi malo napred ka licu.

Istorija stvaranja tatarske narodne nošnje prošla je dug put, ali uprkos ovim tradicijama ovog naroda preživjeli su i danas i, iako moderno društvo nosi više evropske odjeće, s vremena na vrijeme praznici žene i muškarci se oblače u svojim tradicionalnim nošnjama i podsjećaju na njihovu istoriju ljudi.