Epileptoid tip ličnosti

U psihijatriji postoji takav izraz kao naglasak . Ovo nije bolest, ali ne i punopravno zdravlje. Akentuacija je preterivanje određenih osobina koje su nastale u vezi sa traumama, stresom, poremećajima u centralnom nervnom sistemu i mozgom, genetskom predispozicijom. Tip epileptoida ličnosti takođe je naglasak, koji svojim ispoljavanjem podseća na ponašanje u epilepsiji. Međutim, naglašavamo: epileptoidnu vrstu naglašavanja ne nazivamo bezopasnom normom.

Istorija studije

Već 1923. godine prvi put se koristio naziv "epileptoidni tip". Implikacije promena ličnosti, koje veoma podsjećaju na epilepsiju.

Dalje, u 1940-im nije data samo definicija već i detaljan opis onoga što je tip epileptoida. Navedene karakteristike: ljutnja, brzi temperament, opasnost za piće i seksualna promiskuitet.

Ali sličnost epilepsije i epileptoida se pojavljuje ne samo spolja. Tako se epileptoidne osobine, kako u naglasku tako iu urodnoj epilepsiji, manifestuju u djetetu ne od rođenja, već samo od 5 do 6 godina.

Ponašanje

Epileptoidi su kruti, inertni, su viskozni. Njihovo raspoloženje karakteriše promjena disfora i afektivnih pražnjenja. Period disforije je akumulacija (vrlo spora) negativnosti, patnje, besa, iritacije i potrage za nekim predmetom. A afektivni pražnjenje je sam eksplozija. Štaviše, eksplozije su dugačke i jake, jer se epileptoid veoma sporo hladi. Na prvi pogled, izgleda da je eksplozivnost nešto spontano. Ali u stvari, epileptoid, poput gvozdenog kotla, dugo se kuva i dugo se hladi. A iznenadna prilika može biti samo poslednji stepen pred zviždukom čajnika.

Kao što smo rekli, tip ličnosti epileptoida je viskoznost razmišljanja i ponašanja. Oni vole utvrđeni red i žele da se sistem nikada ne promeni. Neće promeniti red drugog sama, ali će učiniti sve da se pridržavaju postojećih pravila igre. Oni su pedantni i veoma jednostavni u izložbi.

Među tipovima ličnosti u psihijatriji, epileptoidni tip se čak može zbuniti hipertitičnom, labilnom i psihoastoidnom. Ali, ako psihoastenoid pokazuje svoju pedantinu u tome što će obrisati motove svake pola sata, epileptoid voli pragmatični poredak u kojem bi svi predmeti trebali biti na ruci.

Epileptoid je lako razumjeti. Zna kako da razbije svoje misli u jednostavne i pristupačne snopove, on jasno može staviti sve na police. Ali kako bi ubedili nešto epileptoidno, potreban nam je dokaz. On ne veruje u ezoterizam, transcendencija mu je strano. Istovremeno, njegova praktičnost i realizam su veoma korisni. Naravno, mnogi ljudi bi trebali naučiti nešto od epileptoida. On ne razmišlja o visokim stvarima, tema je mnogo važnija ovde i sada, ipak, materijalna strana ove stvari.